Članak iz dnevnih novina „Blic“
Ivan Čerešnješ arhitekta i predavač na Hebrejskom univerzitetu za umetnost u Jerusalimu, nakon što je pre dve decenije obišao sve sinagoge na području bivše Jugoslavije, ostao je zapanjen kada je u apatinskoj sinagogi otkrio neobičan mural. Čerešnješ je u prepisci sa Apatincem Borisom Mašićem u vezi sa
muralom naveo da ništa slično nije video, kao ni da posle svih istraživanja i konsultacija koje je obavio ne može da da racionalno objašnjenje.
- Ovaj mural na plafonu sinagoge je ispisan na hebrejskom pismu, obrnutim redosledom slova, koja se mogu čitati jedino preko ogledala. Osim toga mural je u slikarskom ambijentu koji podseća na neobarok, što nije tipično za sinagoge. Konsultovao sam tri rabina koji su završili judaizam u Mađarskoj i kojima je ta
škola umetnosti bliska ali ni oni nisu imali racionalno objašnjenje. Arhitekta apatinske sinagoge je nepoznat, kao i slikar koji je oslikavao zidove - naveo je Čerešnješ.
Sinagoga je izgrađena 1885. godine, navodi Boris Mašić, dodajući da je pre Dugog svetskog rata u Apatinu živelo 60 Jevreja, ali da danas oni ovde nemaju
potomaka. Zna se da je 1955. godine sinagoga prodata Baptistima i da je trenutno u dosta ruiniranom stanju i da joj je potrebna zaštita.
- Što se tiče samog murala moja je pretpostavka da ga je možda naslikao Franc Lor koji je iz Mađarske često oslikavao katoličke crkve u ovom delu Vojvodine. Prema judaizmu mural je na ivici blasfemije i sama ideja umetnika da ga oslika po principu ogledala nije jasna - navodi Mašić.
Za samu kulturu Jevreja sa ovih prostora sinagoga u Apatinu je važna s obzirom da je većina sinagoga u ostalim delovima Bačke ili srušena ili su u tim zgradama neke druge službe.
Škola u sinagogi
- Zaštita sinagoge je potrebna, s obzirom na to da je ona deo kulturnog nasleđa apatinskih Jevreja. Jevrejsko groblje je dosta očuvano, a svojevremeno u dvorištu sinagoge je održavana školska nastava koju su zbog kvaliteta nastavnika pohađali svi viđeniji Apatinci. Osim toga, u proprati sinagoge je još očuvano ritualno kupatilo - kaže Boris Mašić.
Iz priloženih slika se da videti da je sinagoga u krajnje očajnom stanju. Ona se nalazi u ulici Ognjena Price, koja i nije mnogo frekventna što se saobraćaja tiče, a samu sinagogu je teško uočiti zbog drveća koje se nalazi ispred samog zdanja. Većina Apatinaca misli da je to sedište sekte “Jehovini svedoci”. Međutim, postoje priče da je neko (ko?) prodao sinagogu adventistima i da je oni više ne održavaju. Čudno je što Minisatrstvo za kulturu nije stavilo objekat pod zaštitu, najverovatnije zbog toga što malo ljudi zna da je reč o sinagogi. Najružnije što se može videti spolja je fasada koju očigledno niko nije ni pokusao da uredi i prozori kojih, zapravo, ni nema, vec umesto stakala stoji podeblji sloj kartona. Prozora nema jer su ih (uvređeni) građani (velikosrbi) porazbijali kada su saznali da se unutra okupljaju sektaši.
Pre desetak godina enterijer sinagoge nije postojao. Nameštaj je delom prodat uz prodaju samog objekta, delom uništen selidbom, delom propao od neupotrebljivanja. Adventisti su ceo posed otkupili od Boga pitaj koga - verovatno nekog pravnog predstavnika Jevrejske zajednice, ali ga nikada nisu koristili, u dvorištu u kući su živele dve sestre koje su , što zbog godina, što zbog rata na pomolu, otišle u Nemačku, i iznajmile kuću mladom bračnom paru koji je bio u obavezi da održava kuću ,a oko same sinagoge nisu imali nikakvih obaveza. Našem zabadanju nosa u tuđe živote nikad kraja, pa je u sredinom osamdesetih kružila priča kako su te dve "babe" (tada nisu mogle biti babe sa 35 godina), lezbejke i da noću uvlače devojčice u crkvu i zlostavljaju ih. Znači, pored sinagoge niko posle prvog sumraka prolazio nije, ma koliko bio hrabar. Verovatno je idiotska priča krenula jer su žene bile neka vrsta milostrdnih sestara, pa nisu izlazile i bile kao ostali komšiluk. Ovu priču su potvrdili stariji građani Apatina.
U to vreme (15-ak godina unazad) posed NIJE bio u vlasništvu Jehovinih svedoka, mada se i tada spekulisalo o tome. Šarano je po fasadi sinagoge, na zid oko dvorišta ispisavani su uvredljivi grafiti, u dvorište ne pitaj, šta im sve nije bilo ubacivano. Ljudi nisu bili sigurni da ih jedne noći neko neće kao kju-kluksovci zapaliti ni krive ni dužne (što je najluđe, oboje su bili ateisti, nikakve veze ni sa jednom od tri pomenute religijske zajednice).
Jehovini svedoci su skupštine održavali u kući pored sinagoge, tu im je živeo lider (ne znam kako se to zove), a kapija te kuće je bila odmah pored sinagoge, prilično uzan ulaz i svi su ostavljali bicikla prislonjena na sinagogu pa su valjda zbog toga ljudi mislili da je to ulaz u sinagogu i da se unutra okupljaju. Da li su je posle otkupili od adventista,ne znam i ne smem da tvrdim, u to vreme sigurno nije bila njihova.
Sama sinagoga prilično je visoka, nekada je bila uredjena, tragovi nekadašnje lepote su bili vidljivi i pre 15-tak godina (po svedočenju starijih sugrađana). Imala je drvene klupe, podest za služenje, taj deo je bio jako lepo osvetljen.Svetlost je nekako čudno padala i konscentrisala se sa dve strane na sredini tog podesta. Postojala je jednobrodna bazilika. Nije imala vitraže, doduše stakla na izuzetno visokim prozorima su bila delom prljava, delom polupana, pa ko zna u kakvom su stanju bila nekad. Komentarisali smo da bi to bio izuzetan prostor za kulturne manifestacije (bilo je isuviše visoko za bilo šta drugo). U kupatilu se nalazi smeće, tj stare kartonske kutije koje su služile (verovatno) da bi se stavile na prozore.
Postoje fotografije enterijera ali trenutno ne mogu da dođem do novinara koji ih je slikao zbog toga što se lokalne novine gase.
Što se groblja tiče, ono se nalazi na severoistočnom delu grada. Malo ljudi zna da ono postoji. Do 2008 godine bilo je zapušteno, uraslo u korov. U Apatinu nema više porodica jevrejske nacionalnosti ili judaističke veroispovesti, pa je to neposredan razlog zašto je groblje u takvom stanju u kakvom jeste.
Poslednje jevrejske porodice, koliko znam, odvedene su i ubijene u Drugom svetskom ratu u jednom koncentracionom logoru, a ostali su proterani.
